Vodeći meteorolog u regiji najavljuje, evo kakva nas zima očekuje i na šta sve trebamo biti spremni…

Glavni meteorolog HRT-a i jedan od najpoznatijih stručnjaka iz te oblasti u regiji Zoran Vakula, govorio je o dugoročnoj prognozi za predstojeću zimu, globalnom zatopljenju, ali i problemima koje je meteorolozima zadala pandemija koronavirusa.

Pandemija koronavirusa iz korijena je izmijenila svijet kakav poznajemo, koliko je utjecala na meteorologiju i predviđanje vremena?

– Na temelju komunikacije koju redovito održavam s brojnim kolegicama i kolegama kojegdje po svijetu, slobodan sam zaključiti da je koranavirus djelovao i još djeluje na barem neke koji pripremaju vremensku prognozu ili je samo predočavaju u medijima. Barem psihološki. A moje kolegice i kolege iz Državnog hidrometeorološkog zavoda RH (DHMZ) dodatno je „potresao“ i zagrebački potres – ostali su bez „doma“ na Griču.

Na globalnom nivou, znam da je Svjetska meteorološka organizacija o djelovanju korone na vremenske prognoze zbog smanjenja zrakoplovnih letova pisala sa zabrinutošću još početkom svibnja, ali su neke kasnije analize pokazale da to djelovanje nije bilo odviše značajno – ni za kratkoročne prognoze ni za dugoročne – budući da se pokazala važnost satelitskih i radarskih mjerenja te posebice meteoroloških postaja na zemlji. To bi trebao biti dodatni poticaj za brže i kvalitetnije ostvarenje projekta METMONIC, koji u Hrvatskoj provodi DHMZ. Osim obnove postojećih postaja i postavljanja novih te niza drugih aktivnosti, od velike će važnosti biti postavljanje meteoroloških radara na Jadranu. Od njih će imati koristi ne samo Hrvatska, nego i zemlje iz regije, posebice Bosna i Hercegovina te Crna Gora.

Danima nije bilo letova aviona u svijetu. Na koji se način, zapravo, prikupljaju meteorološki podaci uz pomoć putničkih aviona?

– Nisam stručnjak u tom području, ali na temelju nešto malo pročitanoga i logičkog promišljanja, riječ je najprije o svojevrsnoj „sondaži“ atmosfere tijekom uzdizanja zrakoplova, kada se na različitim visinama od tla do visine leta zrakoplova mjere brojni meteorološki elementi, poput atmosferskog tlaka, temperature i vlažnosti zraka, smjera i brzine vjetra i drugih, pa kasnijim mjerenjima tih meteoroloških elemenata na visini leta zrakoplova, te na kraju ponovno „sondaža“ po različitim visinama tijekom spuštanja zrakoplova.

Svi ti podaci mjerenja trebali bi se slati u svjetska meteorološka središta i – uz brojna druga mjerenja, posebice satelitska – služiti za što je moguće kvalitetnije spoznaje/analize stanja atmosfere u nekim prošlim trenucima. Te spoznaje/analize su početni ulaz u kompjutorske modele atmosfere koji izračunavaju njezina buduća stanja. Što je kvalitetnija analiza, smanjuje se pogreška u prognozi. Pritom je i dalje odviše optimistično očekivati 100 odsto točnu prognozu, jer je na djelu i teorija kaosa prema kojoj vrlo male promjene u početnim uvjetima – u ovom slučaju početne pogreške u mjerenjima ili gdjekad nedovoljno poznavanje stvarnog stanja – mogu stvoriti velike promjene u prognozi za više dana, tjedana i mjeseci unaprijed.

Čini se da je deveti mjesec bio jedan od najtoplijih u posljednjih nekoliko godina. Je li sve povezano s globalnim zatopljenjem?

– Rujan je u našem dijelu Europe svakako bio jedan od toplijih u povijesti mjerenja, ali ne i ekstreman. Štoviše, prema javno dostupnim službenim klimatološkim analizama Državnog hidrometeorološkog zavoda RH, prošli je mjesec u Hrvatskoj bio većinom „topao“, ponegdje na istoku Hrvatske i na Jadranu i „vrlo topao“, ali na karlovačkome području i „samo“ „normalan“. Podjednake ocjene srednja rujanska temperatura zraka zaslužila je i prema preliminarnom klimatološkom izvještaju Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.

Unatoč tome, reći da je ta rujanska toplina u našem dijelu Europe povezana s globalnim zatopljenjem bilo bi odviše smiono, jer jedan mjesec može biti iznimka i ne može se na temelju njega tvrditi da je to izravna posljedica globalnog zatopljenja. No, kad se analizira više mjeseci u nizu, kao što to povremeno činim i objavljujem na medijskim platformama HRT-a, najčešće u internetskom Meteo kutku na www.hrt.hr/vrijeme-i-promet, tada se na temelju razdoblja od siječnja do rujna 2020. godine može reći da i ova godina nastavlja već dokazani i dobro poznati niz znatnije iznadprosječno toplih godina u ovom i posljednjim desetljećima, posebice u ovom tisućljeću. E, to se već dovodi u izravnu vezu s globalnim, a i „lokalnim“ zatopljenjem.

A kad smo kod globalnog pogleda – Svjetska meteorološka organizacija je nedavno objavila rezultate „Copernicus“ programa, temeljene na podacima Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), prema kojima je ovogodišnji deveti mjesec na svjetskom nivou bio rekordno topao. Srednja temperatura zraka bila je znatno iznad prosjeka u mnogim područjima svijeta, ponajviše u dijelovima Sibira i na Bliskom istoku. Čak su spomenuli novu rekordno visoku temperaturu u Turskoj i Izraelu te izniman intenzitet i duljinu razdoblja vrućina u Jordanu.

Za kraj, ono najzanimljivije. Šta kažu najnoviji podaci, kakva nas zima očekuje?

– Premda su prijašnji prognostički izračuni djelovali optimistično za ljubitelje češćih razdoblja hladnoće od prosinca do veljače, najnovija rješenja različitih kompjutorskih modela atmosfere za više mjeseci unaprijed povećala su vjerojatnost pozitivnog odstupanja srednje sezonske temperature od višegodišnjega prosjeka, i to ne samo od posljednjeg službenog klimatološkog razdoblja, od 1981. do 2010. godine, nego i od još toplijeg razdoblja koje uključuje i kasnije godine. Stoga bi se moglo reći da će ljubitelji hladne zime opet ostati razočarani. No, za utjehu im mogu poslužiti vrlo vjerojatna povremena hladnija razdoblja, koja trenutačno djeluju nedovoljno dugotrajna i izražena da cijeli mjesec u kojima se pojave, na kraju bude hladniji od prosječnoga. Ali, ne smije se isključiti da gdjekad ti mogući hladni dani budu dovoljni za upozorenje na hladne valove koji mogu djelovati na zdravlje.

Naravno, ta vrlo vjerojatna iznadprosječno visoka srednja zimska temperatura zraka ne znači da neće biti i snijega. Uostalom, već smo ga imali, čak i u razmjerno toplom rujnu, a i imat ćemo ga i u sljedećem tjednu. Za očekivati ga je i zimi, ali se još ne može prognozirati gdje, kada i koliko.

Dugoročne prognoze nisu dovoljno pouzdane za najavu takvih informacija koje ima smisla davati samo u kratkoročnijim prognozama. Osim ako ne želite senzaciju i širenje prognoza koje nisu znanstveno utemeljene. No, na medijskim platformama HRT-a cilj je pravodobna i kvalitetna meteoinformacija, a ne bombastičnost i senzacija!

Inače, bavim se dugoročnim prognozama i verifikacijom raznih oblika prognoze još od 1995. godine i prilično dobro znam što se od kojih može očekivati. Uostalom, o kvaliteti vremenskih prognoza je već više puta u medijima BiH govorio moj umirovljeni, ali od mnogih još spominjani kolega, meteorolog Željko Majstorović.

Premda je posljednjih desetljeća i godina zabilježen veliki napredak – dugoročne prognoze i dalje su veliki “izazov”. Uostalom, takav je stav i stručnjaka koji znaju puno više od mene i koji rade na modelima za dugoročne prognoze, primjerice u ECMWF-u, koji je jedan od svjetskih autoriteta na području vremenskih prognoza, posebice srednjoročnih i dugoročnih. Oni čak nisu zadovoljni sezonskim prognozama za Europu i općenito – za srednje geografske širine, jer su ocjene znatno lošije nego za tropsko područje. Verifikacija različitih vrsta prognoza pokazuje da su dugoročne prognoze za RH i okolicu razmjerno dobre ako se analiziraju samo prognoze toplije/hladnije sezone od prosjeka, pa i mjeseca, ali već same vrijednosti srednje sezonske i mjesečne temperature zraka su manje kvalitetne.

S prognozama ukupne mjesečne, pa i sezonske količine oborina stanje je još manje dobro, čak i kod analize kišovitijeg/sušnog mjesec/sezone od prosjeka. Moglo se to primijetiti i prošlih mjeseci. Primjerice za rujan je u većini Hrvatske bio vjerojatniji manjak oborine u odnosu na prosjek, a na kraju je prevladavao višak, na Jadranu i uz njega čak toliki da je mjesec dobio ocjenu „kišan“.

Koliko su pozdane dugoročne prognoze?

– Iz svega toga se može zaključiti kako dugoročne prognoze ne omogućuju pouzdano planiranje nekog tjedna godišnjeg odmora više od mjesec dana unaprijed, katkad i unutar prvog mjeseca od dana prognoziranja, kao ni pouzdane najave toplinskih i hladnih valova koji mogu utjecati na zdravlje, a ni prognozu broja vrućih dana i toplih noći tijekom ljeta, odnosno hladnih zima i sl. Možemo reći da su prilično “ograničene”, ali i takve imaju vrijednost koja je veća od prognoziranja samo na temelju klimatoloških srednjaka. I tako “ograničene” pokazuju se prilično dobre, ako od njih ne očekujete ono što one mogu omogućiti znate li barem malo o teoriji kaosa u meteorologiji.

S obzirom na povremene medijske objave, nužno je naglasiti kako u dugoročnim prognozama ne postoji pouzdana informacija o broju kišnih/snježnih dana, što je, također, mnogima važno, jer nije isto imamo li više dana sa malim količinama oborine ili samo poneki dan s obilnijom oborinom, koja može prouzročiti i bujične poplave. Nažalost, suvremena znanost još ne može kvalitetno dugoročno prognozirati takvu informaciju, čak ni u vjerojatnosnom obliku. No, zato postoje kratkoročnije prognoze i posebice upozorenja na opasne vremenske pojave, koje su dostupne na mnogim medijskim platformama, pa i u HRT METEO aplikaciji za pametne mobilne telefone.

Autor: slobodna-bosna.ba